Znamo da je moguće izgledati sasvim dobro, a iznutra se osjećati potpuno drugačije. Odlazimo na posao, brinemo o djeci, odgovaramo na poruke, izvršavamo obaveze, planiramo budućnost, družimo se i često ostavljamo dojam osobe koja „sve drži pod kontrolom“.
Istovremeno možemo osjećati kroničnu napetost, emocionalnu iscrpljenost, nezadovoljstvo, prazninu ili osjećaj da smo se nekako udaljili od sebe.
U psihologiji se sve više govori o razlici između funkcionalnosti i psihološke dobrobiti. To što osoba može funkcionirati ne znači nužno da je dobro. Čovjek može biti vrlo uspješan u poslu, imati obitelj i društveni život, a istovremeno živjeti u stanju stalne unutarnje napetosti. Može biti odgovoran, pouzdan i „jak“, ali nikada ne stati dovoljno dugo da primijeti koliko je umoran.
Ponekad se psihološke teškoće ne manifestiraju kao potpuni slom. Naprotiv, osoba nastavlja funkcionirati – samo uz sve veću cijenu.
Kada „mogu ja to“ postane način života
Mnogi ljudi nauče ignorirati vlastite potrebe. Nauče biti dostupni drugima, rješavati probleme, ne opterećivati druge svojim osjećajima i nastaviti dalje čak i kada su iscrpljeni. Takav obrazac kratkoročno može biti vrlo učinkovit. Problem nastaje kada postane kroničan.
Tada se mogu pojaviti:
- stalna napetost i nemogućnost opuštanja
- osjećaj emocionalne iscrpljenosti
- problemi sa spavanjem
- razdražljivost i smanjena tolerancija
- teškoće s koncentracijom
- gubitak interesa i zadovoljstva
- osjećaj da „ništa nije dovoljno“
- pretjerana potreba za kontrolom
- osjećaj krivnje kada se osoba posveti sebi
- udaljavanje od vlastitih želja i potreba.
Važno je pritom razumjeti da nijedan od ovih znakova sam po sebi ne znači nužno postojanje psihičkog poremećaja. Psihološka procjena uvijek uzima u obzir širi kontekst osobe, trajanje i intenzitet teškoća, njezino funkcioniranje te okolnosti u kojima se simptomi pojavljuju.
Psihoterapija nije samo mjesto za „popravak problema“
Jedna od važnih zabluda o psihoterapiji jest da na nju treba doći tek kada više ne možemo funkcionirati. Psihoterapija može biti i prostor u kojem osoba prvi put zastane i počne ozbiljnije istraživati:
- Kako živim?
- Zašto reagiram na ovaj način?
- Što mi je zapravo potrebno?
- Koje obrasce ponavljam u odnosima?
- Zašto mi je tako teško reći „ne“?
- Čega se bojim kada pokušam nešto promijeniti?
Cilj psihološkog rada nije jednostavno učiniti osobu „funkcionalnijom“. Ako je osoba već cijeli život vrlo funkcionalna, možda joj ne treba još više funkcionalnosti. Možda joj treba više kontakta sa sobom:
- Više fleksibilnosti
- Bolje razumijevanje vlastitih potreba
- Kvalitetniji odnosi
- I sposobnost da ne mora uvijek biti jaka
Dobro psihološko funkcioniranje nije samo sposobnost da izdržimo ono što nam život donosi. To je i sposobnost da prepoznamo što nam treba, da reguliramo vlastite emocije, gradimo kvalitetne odnose i donosimo odluke koje su u skladu s našim vrijednostima, ne strahovima.
Ako osjećate da izvana funkcionirate, ali iznutra već dugo niste dobro, razgovor sa stručnom osobom može biti prvi korak prema boljem razumijevanju sebe.


